Planinarske puteve razvrstavamo u tri kategorije; 1. lagani – onaj na kojem se ne treba pomagati rukama; 2. srednje teški – na težim mjestima moramo se pomagati rukama; i 3. teški put – onaj na kojemu je upotreba ruku neophodna.
One staze, koje za lakše i sigurnije kretanje imaju na kritičnim mjestima ugrađene metalne sajle i klinove, zovemo još i osiguranim stazama.
U planini se treba kretati isključivo planinarskim stazama jer one služe da se njima sigurno i sa što manje teškoća dođe do određenog cilja i nazad.
Okrugla markacija predstavlja osnovni sustav označavanja na hrvatskim planinarskim putovima. Markacija se sastoji od bijelog kruga u sredini kojeg okružuje crveni prsten. Vanjski promjer markacije iznosi 12 centimetara, dok je promjer bijelog kruga u središtu 6 centimetara, a crveni prsten koji ga okružuje širok je 3 centimetra.
Planinarske markacije postavljaju se na visini očiju, između 1,7 i 2 metra od tla, na različitim podlogama poput drveća, kamenja, stupova i drugih čvrstih objekata uz planinarsku stazu. Na područjima gdje tijekom zime ima mnogo snijega, dodatne markacije postavljaju se na većoj visini kako bi ostale vidljive i u zimskim uvjetima.
Pojasna markacija koristi se u specifičnim situacijama kada nije moguće postaviti okruglu markaciju, posebno na tankim stablima i metalnim cijevima promjera manjeg od 6 centimetara. Oznaka se sastoji od tri vodoravna pojasa – bijelog u sredini te crvenih iznad i ispod njega. Bijeli pojas širok je 6 centimetara, dok su crveni pojasi široki 3 centimetra, s malim razmakom između boja od 1 do 3 milimetra.
Tijekom redovitog održavanja staza, ako se primijeti da je stablo na kojem je pojasna markacija naraslo iznad 6 centimetara u promjeru, oznaka se zamjenjuje standardnom okruglom markacijom. Stara pojasna markacija uklanja se struganjem ili prekrivanjem sivom temeljnom bojom.
